24. 5. 2013.

Kamena knjiga predaka


Krajputaši su dobra građa za proučavanje kulture jednog doba i kraja. Svaki spomenik je mala privatna istorija. Krst krajputaš je značajno etnografsko blago, kamena knjiga predaka, jer se na osnovu sačuvanih zapisa verno može stvarati slika o životu stanovnika jednog kraja.

Suživot različitih etničkih zajednica i prožimanje njihovih kultura tokom poslednjih 150 godina jedna je od tema o kojima mladi ljudi danas vrlo malo znaju. I sam pojam multikulturalnost je za njih prilično nejasan, doživljen više kao medijski slogan, a manje kao poželjni i mogući način života njih samih. Njihova iskustva i dodiri sa drugim, manjinskim kulturama i vršnjacima, pripadnicima nacionalnih manjina, su često vrlo retki i ne previše obogaćujući. Međusobna komunikacija je opterećena i nepoznavanjem maternjeg jezika onog drugog. Naša omladina živi zatvoreno, bez mnogo kontakata sa mladima iz drugih sredina.Škola plus već dvanaest godina uspeva da objedini sve zajednice koje žive u Beloj Crkvi, u bogatstvu svojih različitosti. Preuzeli smo na sebe ulogu čuvara kulturno-istorijskog blaga.Naime, pomenuti Krst krajputaš podigao je Rumunski narod 1923.g. na vrhu Kruščičkog brda,kao uspomenu na dvestogodišnjicu osnivanja grada Bele Crkve, kao i u čast sloge i zajedništva.

Škola plus –Dositej Obradović je ovu zapuštenu ‘’KAMENU KNJIGU PREDAKA’’ danas sačuvala i promovisala to nepokretno kulturno nasledje našeg naroda, uz pomoć Zajednice Rumuna u Srbiji, Filijale Bela Crkva.Pomenuti zapušten Krst krajputaš, koji nosi ogromnu vrednost i obavezu svih nas da ga otkrijemo i promovišemo, kako bi nove generacije unapredile nasledje koje jedni drugima ostavljamo, danas je osvanuo u novom ruhu.

Uz ogromnu pomoć i zalaganje direktora Fonda za građevinsko zemljište gospodina Šimana Irovića, ovo je tek početak humanizacije pomenutog lokaliteta.Takođe je pomoć pružena od strane direktorke JP Komunalac gospođe Ivane Ristić Hubert, kao i od strane župnika Rimokatoličke crkve gospodina Tibora Kiralja.

Dok su stariji raščišćavali šiblje i granje, najmlađi su imali priliku da se na predivnom mestu pokažu kao likovni stvaraoci, i uspeli su u tome.Nizali su se radovi sa panoramom grada, u raznim tehnikama, kao i crteži sa simbolom Krajputaša.Naučili su i videli nešto novo, nadomak svojih kuća, o čemu su možda samo čitali na internetu ili gledali na televiziji.Opet nešto novo u Školi plus, korisno i značajno. Opet je partnerstvo u Školi plus promovisalo osećaj za aktivno građanstvo i učešće u demokratskom životu.

Jasmina Turturea, nastavnica